06. New York Knicks
Iskustvo je bitno. U poslu, u jebanju, u igranju košarke, ju nejm it, iskustvo je bitno. New York Knicksi ga imaju na pretek. Najstarija su momčad lige. Problem je što s godinama i iskustvom dolaze i problemi. U poslu ode zdravlje i izdržljivost, kod jebanja se pojave problemi s egzekucijom a u košarci… pa u košarci su svi ti problemi objedinjeni u jedno. Stariji igrači često uspijevaju našamarati mlađe samo zato jer su vidjeli iste akcije milijun puta i mogu predvidjeti kako će se završiti no s vremenom zamor fizičkog materijala uspori njihovu igru do te mjere da više ne mogu izdržati naporni NBA tempo.
Tijekom prijelaznog roka Knicksi su se ojačali Jasonom Kiddom, Marcusom Cambyem i Kurtom Thomasom koji se lagano bliže 40. godini života. Kidd i Camby bi trebali imati važne uloge u ovogodišnjoj rotaciji i to bi se Knicksima, koji nisu zadržali precijenjenog ali od Kidda trenutno boljeg Jeremya Lina, lako moglo osvetiti.
Kidd i Camby nisu jedine starkelje u klubu. Tu je i Amare Stoudemire koji ima samo 29 godina, ali ima koljena 60-godišnjaka zbog kojih će završiti na ledu neko vrijeme nakon što se opet ozlijedio, prošao terapiju, nije se zaliječio i sada traži drugo mišljenje. Pitanje je koliko će Amare izbivati, no svaka minuta koju provede na terenu bit će iznimno važna za Knickse koje STAT čini bitno različitom momčadi. Kako? Za početak Amare je jedini pravi pick ‘n’ roll igrač Knicksa. Novi trener Mike Woodson voli igrati spore napade koji se prije svega oslanjaju na izolacijske akcije, ali pick ‘n’ roll je trebao biti veoma važna komponenta njegove igre, zbog toga su Kincksi uostalom i doveli Raymonda All You Can Eat Feltona koji je zadnji put bio relevantan prije par sezona kada je vrtio pikenrol u prvoj Amareovoj sezoni s Knicksima. Bez STAT-a se sve mijenja – nema više pick ‘n’ rolla, Carmelo Anthony prelazi na četvorku, igra se isključivo na izolacije pri čemu jednodimenzionalni Kidd i Felton prepuštaju mjesto u momčadi bilo agresivnom obrambenom beku poput zaliječenog Imana Shumperta ili friško potpisanog Ronnieja Brewera ili tricašima poput ludog JR Smitha i Stevea Novaka koji nema definirano mjesto u ekipi. Ukoliko je suditi po lanjskoj statistici Knicksi su ekšli bolja ekipa kada Stoudemirea nema na terenu i kada Melo igra čistu četvorku.
Problem je što se New York ne može riješiti Amarea i njegovog ugovora, niti ga može staviti na klupu i očekivati mir u svlačionici, niti ga može utrpati nekome zbog slabije igre i konstantnih problema s ozljedama. Drugi problem je što Melo ne želi igrati četvorku jer ga protivnici lupaju kao što časne sestre lupaju nevine školarke u spanking videima. Ništa čudno, Melo se dokazao kao igrač koji ne želi raditi puno toga. Ne želi igrati obranu kada klub krene gubiti, ne želi igrati point forwarda i razigravati Amarea i tricaše, ne želi sudjelovati u protoku lopte, ne želi napadati obruč protiv elitnih centara, i tako dalje i tako dalje i tako dalje. Najbolji čisti scorer lige ide na živce navijačima zbog svojeg diva stava i lako ih je razumijeti, no Knicksi će naposlijetku opet dogurati samo onoliko visoko koliko ih Melo i njegova izolacijska košarka odvuku. Obranu su drastično popravili sa neprelaznim Tysonom Chandlerom u sredini i nizom solidnih bekova koji mogu odigrati presing na loptu, napad je dubok i pun igrača koji su limitirani ali znaju odigrati svoju ulogu što znači da opet sve ovisi o međuigri Amarea i Mela i treneru Woodsonu koji ih mora posložiti. Knicksi bi mogli biti momčad za velika iznenađenja, samo je pitanje hoće li ona biti ugodna ili neugodna.
05. Atlanta Hawks
Danny Ferry je uletio u Atlantu poput kirurga i počeo sjeći. Mačetom, ne skalpelom. Otfikario je goleme ugovore vječne enigme Marvina Williamsa i preplaćenog Joea Johnsona, otarasio se nevažnih igrača i sastavio rijetko viđenu momčad; ekipu koja će već ove sezone igrati zanimljivu, uzbudljivu i konkurentnu košarku, ekipu kojoj fale igrač ili dva da dođe do vrha i ekipu koja ima financijsku fleksibilnost da sljedećeg ljeta potpiše čak dva max ugovora. Ferry je u prvih petnaest minuta u Atlanti napravio ono što nije uspijevao napraviti u pet godina s Cleveland Cavaliersima, sastavio je momčad koja ima i sadašnjost i budućnost.
Ono što je još važnije za navijače Atlante, koji su godinama gledali bezdušne Hawkse kako ispadaju na prvoj ili drugoj prepreci u doigravanju, sastavio je momčad s jasnim identitetom. Zbogom dosadnoj izolacijskoj košarci Mikea Woodsona u kojoj je iso-Joe driblao 20 sekundi dok su ostali stajali s mirom i čekali da napravi potez*, helou fluidni sistemu Larrya Drewa koji se bazira na tranziciji i kretanju igrača i lopte u napadu. Zdravo pikenrolovi, zdravo penetracijo, zdravo hi-lo igro, adio dugim dvojkama preko ispruženih ruku obrambenih igrača.
*Čini mi se da je Zaza znao zapaliti koju dok je stajao u low postu i čekao šansu da zgrabi skok u napadu, al moguće da me sjećanje vara.
Atlanta ne samo da ima sistem i trenera koji ga je sposoban držati na okupu nego ima i igrače koji ga mogu vrtiti. Imaju dribling penetratore, imaju tranzicijske igrače, imaju finišere oko obruča, imaju snajperiste, imaju slashere, imaju post up prijetnju, čak imaju i iso igrača ako se sistem slomi. Postoji samo nekoliko ekipa koje ću s većim guštom gledati ove sezone.
Za početak imaju trojicu jako dobrih organizatora igre. Devin Harris se pokazao kao one – hit wonder i zasigurno nema all – star pedigre kojeg bi željeli vidjeti od svojih plejmejkera, ali i dalje zna lijepo potegnuti u tranziciji i brzinski inicirati napad što će biti ključno za igru Hawksa. Harris će mjesto u starterskoj ekipi prepustiti Marquisu Teagueu koji je lani drastično napredovao kao plej i koji će se preporoditi u novom napadu u kojem će vrtjeti masu pikenrol i pikenpop akcija. Lou Williams će se izmjenjivati sa ovom dvojicom kao šesti igrač ekipe, kao klasični combo bek i najbolji izolacijski i penetratorski plej momčadi koji može napraviti čuda u punim napadima drive and kick igrom i rokanjem dvojki u tranziciji. Williams se puno bolje uklapa u sistem Hawksa u odnosu na onaj Sixersa i lako bi mogao konkurirati za najboljeg šestog igrača lige. Jedini problem s ovom rotacijom je što je jedan igrač od ove trojice prekobrojan i Drew će teško pronaći minute koje će ih zadovoljiti. Hawksi bi se trebali otarasiti jednog od ovih igrača, ne samo radi mira u svlačionici nego zato jer trebaju podebljati tanku krilnu poziciju igračem koji može igrati jedan na jedan obranu budući da takvih nemaju na rosteru nakon što su okupili jednu od najboljih snajperističkih jedinica lige.
Kyle Korver je već godinama sinonim za tri poena, Anthony Morrow je iznimno podcijenjen bek šuter koji zna nizati poene bez prestanka kada ga krene, James Anderson je preklani bio sjajan i ima potencijala, a njihov prvi pick drafta John Jenkins je bio najbolji tricaš NCAA lige. DeShawn Stevenson je jedini swingman koji može igrati obranu, no kada ga šibnete u rotaciju gubite jako puno u napadu u kojem su spot-up trice jedna od najvažnijih komponenti zbog čega bi Hawksi trebali napraviti još jedan trejd prije kraja sezone*.
*Jesam li spomenuo da Devinu Harrisu ističe 8,5 milijuna dolara težak ugovor? Nisam. Pa eto.
Ferry je stvarno složio backcourt koji se gotovo pa savršeno uklapa u igru frontcourta koji će ove sezone nositi momčad. Josh Smith nije dobio produženje ugovora zbog čega će ove sezone dodatno podići razinu igre. Lani je igrao kao navijen, no ove bi godine trebao biti još bolji budući da će sistem limitirati njegovu sklonost lansiranju retardiranih dugačkih dvojki. Smith konačno ima suigrače koji mogu istrčati kontre i otvoriti mu prostor za cutove prema košu i lagane poene zakucavanjima. Kad uzmemo u obzir da će njegova kvalitetna obrana začepiti dio rupa nastalim na bekovskim pozicijama lako je moguće da Smith odradi najbolju sezonu karijere i dogodine potpiše max ugovor, bilo s Atlantom bilo s nekom drugom ekipom.
Unatoč njegovoj kvaliteti Smith neće biti najvažniji čovjek ekipe. Al Horford će preuzeti to breme na svoja nejaka leđa. Horford je, dragi moji, zvijer. Čovjek je lani igrao samo 11 utakmica prije ozljede, vratio se prije vremena u playoff, sam dobio utakmicu broj pet u seriji s Keltima i gotovo vratio Hawkse u četvrtoj četvrtini šeste. Momak godinama igra van pozicije, igra u sistemu koji mu ne paše i da nije imao kvalitetnog pleja koji bi s njim odigrao pick ‘n’ roll i pick ‘n’ pop, dva najjača oružja njegove igre, i unatoč tome upisuje vrhunske brojke, ne žali se previše i unosti ogromnu stabilnost u momčad. Njegova post-up igra i mogućnost unutarnjeg razigravanja momčadi preporodit će napad Atlante u nadolazećoj sezoni i gurnuti Horforda u all – star utakmicu, a Atlantu u doigravanje. Šteta što je rotacija visokih tanka sa borbenim Zazom Pachuliom i nenormalnim Ivanom Johnsonom*, no to se ionako može popraviti nagodinu. Kažem vam, gledajte Hawkse, gledajte preporođenu ekipu, gledajte momčad koja će igrati zabavnu košarku i šokirati mnoge. Nećete zažaliti, garantiram. Ova ekipa ima identitet. Konačno.
*Ivan Grozni je čovjek koji zaslužuje ne samo fusnotu nego čitav članak. Tip je doživotno izbačen iz korejske lige nakon što je napravio vulgarnu gestu, otpao je iz niza D-League momčadi zbog problema s trenerima, priznao je da uopće ne gleda košarku i ne bi mogao razlikovati Kobea Bryanta od Earla Boykinsa, nosi dijamantnu rešetku na prednjim zubima, lomi table na treningu, unosi se protivnicima u lice i rezonira k’o Ron Artest na LSD-u. Lik je luuuuuuuuuuuuuuud. Da sutra čujem kako šverca kokaindžu u prepariranim papigama iz Kolumbije ili održava sajt s fetišom za bestijalnost ne bi me začudilo. Ivan Johnson je najzanimljiviji igrač lige.
04. Indiana Pacers
Indiana Pacersi su dugo godina gradili svoju bije… ovaj, radničku momčad, kvalitetni momčad, vrlo dobru momčad i odjednom su se našli pred zidom. Ekipa koja je trebala napraviti skok unaprijed našla se pred raspadom. Pacersi su se uspaničarili i na stol istresli ogromne novce kako bi na okupu zadržali ekipu koja ne može osvojiti naslov ali može zapapriti favoritima i uzbuditi navijače po prvi puta u devet godina. Roy Hibbert i George Hill ne vrijede 98 milijuna dolara ni pod razno, no kada gubite uz sezone u sezonu i nađete se na korak od finala Istoka sve vam se zacrveni pred očima i povučete nelogične poteze. Šta se može.
Pacersi su preplaćivanjem ovog dvojca osigurali nastupe u doigravanju u sljedećih pet sezona, ali su isto tako osigurali svojoj ekipi nemogućnost osvajanja naslova u sljedećih pet sezona*. Pacersi su isto tako osigurali navijačima gledanje ružne, krvave, borbene, radničke košarke koja se savršeno uklapa u mentalitet Indiane. Pacersi su lani imali neefikasan napad koji je poentirao zahvaljujući ogromnom broju izvučenih slobodnjaka i solidnu obranu u kojoj su i bekovi i centri napadali igrače a ne loptu i mlatili sve što bi ušlo u reket. Lepršavost? Pah, to je za hipije. Pacersi su krvavo radili za svoje poene te su očekivali da će i protivnici raditi isto.
*Osim ako im ne uleti neki ludi i spasonosni trejd u kojem će dati 30 centi za dolar i onda zadržati zvijezdu u Hoosierlandu, što baš i nije vjerojatno budući da su NBA igrači zainteresirani za stvari kao što su tulumarenje i jebanje droljetina, a ne za uzgoj kukuruza i spavanje u devet navečer. Đast sejin.
Njihov sistem se zasigurno neće promijeniti u narednoj sezoni nakon što nisu uspjeli dovesti kreatora igre koji može probiti obranu. Očekujte puno šuteva iz blizine, očekujte napadanje reketa sa krila i sa bekova, očekujte puno post-upova i high-lo igre, očekujte rokanje trica, ali isto tako očekujte da će većina šuteva dolaziti ili preko ruke ili iz kontakta, baš kao i lani. Pacersi nemaju uigran sistem, nemaju košarkašku filozofiju, nemaju puno izrađenih akcija niti imaju složenu hijerarhiju. Sljedeća sezona trebala bi razriješiti tko je zapravo prvi igrač Pacersa.
Mnogi se navijači nadaju da je to Paul George. Kada je mladi swingman izabran na draftu napisao sam kako se Pacersi zasigurno planiraju riješiti Dannya Grangera budući da su ova dvojica preslika jedan drugoga. Lanjska sezona je to jako lijepo pokazala. Okej, nisu baš skroz isti budući da je Granger mrvicu bolji obrambeni igrač od Georgea, dok je Paul bolji egzekutor iz blizine od Dannya, ali manje više je to ista igra. Ista statura. Isti potezi. Jedina je razlika što znamo koji je Grangerov maksimum, vidjeli smo ga prije dvije sezone. George ima potencijala za napredak, samo je pitanje hoće li mu njegov dvojnik dati dovoljno lopti da se razvija. Georgeov napredak je jedina stvar koja može gurnuti Pacerse korak bliže nastupa u finalu Istoka.
Unatoč tome što su praktički isti igrač Granger i George su se solidno nadopunjavali tijekom prošle sezone, naročito u obrani gdje je njihova visina i sposobnost igranja pritiskanja igrača sprječavala brojne otvorene šuteve i osiguravala defanzivne skokove. Problem je što obojici zapravo treba jedan klasni plej koji će iskoristiti njihove spot-up i slasherske vrline, a takvog pleja nemaju. Darren Collison sigurno nije bio taj te Pacersi zapravo nisu puno izgubili njegovim odlaskom (iako su sigurno mogli dobiti više za njega), no taj zasigurno nije ni George Hill, klasični combo bek koji bi u normalnom svijetu trebao ulaziti s klupe i voditi drugu jedinicu momčadi i koji u ovom povampirenom NBA svijetu zarađuje 8 milijuna dolara godišnje.
Oprostite, malo sam si povratio u usta.
Hill definitivno nije igrač koji Pacersima treba i pravo me šokiralo kada sam otkrio koliko su ga platili. Nije kreator, nije dobar dribler, ukratko nije igrač koji može voditi momčad i Pacersi su ga trebali pustiti da ode. DJ Augustin bi mu lako mogao preoteti mjesto startnog pleja do kraja sezone, iako ni on nije briljirao lani nakon što mu je po prvi put u karijeri povjereno mjesto startera. Istina, igrao je u najgoroj ekipi s lige koja je sigurno utjecala na grozan omjer asista i izgubljenih lopti, i ako odigra na razini od prije dvije godine mogao bi riješiti dio problema Indiane.
Nesposobnost krila i bekova da izrade lake šuteve donekle će anulirati prisustvo visokih igrača. David West možda više nije onako efikasan kao kad je uništavao protivnike zahvaljujući asistencijama Chrisa Paula, ali još uvijek spada u klasnog post up igrača koji može odigrati i pikenrol i pikenpop i završiti oko koša iz driblinga protiv sporijih protivnika.
West bi trebao imati savršenog partnera u Royu Hibbertu koji je jako dobar dodavač iz low posta, no njihova je suradnja lani bila nespretna i kvrgava. Navijači se moraju nadati kako će im puna predsezona pomoći u razvijanju kemije zato što bi međuigra ovog dvojca drastično olakšala posao ostalim Pacersima u napadu, prvenstveno šuterima trica koji se ne bi više trebali više oslobađati kroz blokove i izrađene akcije nego bi mogli fino šutirati s mjesta kao gospoda. Hibbert je lani pokazao da nije igrač za velike stvari nakon što nije uspio kazniti visoke igrače Heata unatoč tome što je imao 10 cenata i 20 kila prednost nad svakim, pa se nemojte začuditi što ne vjerujem da će opravdati svoj ugovor, ali očekujem da će malkice popraviti svoju igru leđima prema košu i biti još efikasniji nego lani.
Hibberta se lako može izbaciti iz igre frontanjem posta i agresivnijom igrom zbog čega su Pacersi trejdali Collisona za Iana Mahinmija. Mahinmi je čovjek koji nema igru leđima ali fino završava oko obruča naročito u pick ‘n’ rollu te bi trebao pomoći Pacersima da ostanu u igri u utakmicama u kojima Hibbert brzo nakupi osobne. Rotaciju visokih zaokružit će Tyler Hansbrough koji lani nije briljirao ali je dobro radio ono najbolje što zna – izvlačio je faulove i šutirao slobodnjake. Gerald Green, koji je lani sjajno finiširao sezonu u dresu Netsa, trebao bi im pomoći svojim poentiranjem s krila, dok je pitanje što će dobiti od Lancea Stephensona, Sama Younga, Sundiate Gainesa, Jeffa Pendengrapha i prerano izabranog rookieja Milesa Plumleeja.
Pacersi bi u narednoj sezoni trebali kontrolirati skok igru, igrati solidnu obranu i efikasne napade i mlatiti sve pred sobom, ali teško da će ponoviti lanjsku sezonu kada su bili zdravi kroz čitavu godinu i kada su ipak imali dosta deblju klupu od ovogodišnjeg Pacer Lite izdanja. Unatoč tome ne vidim kako mogu pasti niže od šestog mjesta Istoka.